Pretraživanje

JoomlaWatch Stats 1.2.9 by Matej Koval
RFID Ispis E-mail
RFID
RFID

Radio-frequency identification (RFID) je dio tehnologije automatske identifikacije, a odnosi se na sustav za bežični prijenos identifikacije (u obliku jedinstvenog identifikacijskog broja) osobe ili objekta putem radio valova. U svojem razvoju RFID nametnuo se kao zamjena za barkod i magnetski zapis, a mogućnosti korištenja veoma su široke.

Aplikacije gdje je potrebna sigurna i jedinstvena identifikacija te dugotrajnost i izuzetna otpornost identifikatora na razne specifične utjecaje okoline, a nije potrebna izravna vidljivost, idealne su za primjenu RFID tehnologije. Iako su tagovi imuni na većinu vanjskih utjecaja, na njihovu sposobnost pisanja/čitanja može utjecati izloženost metalima ili elektromagnetskim smetnjama.

Princip rada RFID –a

RFID sustav sastoji se od tri komponente:

  1. Transpondera (kartica, etiketa, privjesak....) koji može biti i programabilan. Riječ transponder izvedena je od termina transmitter / responder, prema funkciji tog uređaja koji na transmisiju čitača odgovara (respond) podatkom. Osnovne komponente transpondera su mikročip i antena, zaliveni u kućište otporno na utjecaj okoline.
  2. Čitača sa antenom i kontrolera
  3. Središnjeg računala

Slika ispod prikazuje osnovni princip rada RFID sustava korištenjem pasivnih transpondera.

_rfid3.jpg

Približavanjem pasivnog tag-a RFID čitaču, radio valovima pobuđuje se energija unutar čipa transpondera koji onda emitira povratnu informaciju: jedinstveni identifikacijski kod i/ili niz podataka, ranije pohranjenih u samom transponderu. Tako prikupljene podatke, kao i u slučaju bar-koda, moguće je dalje obrađivati.

Postoji nekoliko vrsta transpondera (u daljnjem tekstu tagova) koji se koriste:
  • Aktivni tag – posjeduje bateriju kao vlastito napajanje za pobuđivanje čitača. Baterija se koristi za napajanje strujnog kruga mikročipa u tagu kako bi se emitirao signal čitaču. Vlastito napajanje omogućuje aktivnom tagu emitiranje signala na većoj udaljenosti. Tag može emitirati signal kontinuirano ili kada ga čitač pobudi. Aktivni tagovi su mnogo veći, te mogu nositi mnogo više informacija od pasivnih tagova.
  • Pasivni tag – ne zahtijeva bateriju nego svoje napajanje crpi iz elektromagnetskog polja koje emitira čitač. Kada tag približimo čitaču u njemu se pobudi napajanje mikročipa koji preko antene odašilje informaciju (identifikacijski kod) nazad do čitača.
  • Semi-pasiv – koristi bateriju za napajanje električnog kruga mikročipa, dok komunicira crpeći energiju iz radiovalova čitača. S obzirom da ovi tagovi imaju na sebi bateriju, veći su i skuplji od pasivnih tagova, ali imaju veći domet komunikacije.
RFID
RFID

Općenito, RFID sustavi se grupiraju u tri frekvencijska područja. Svako ima svoje karakteristike i tipično područje primjene:

  • Low Frequency – 100-500 kHz,a najčešće 125 kHz, najniže cijene, ali i najkraćeg dometa signala i najmanje brzine očitanja i prijenosa;
  • High Frequency – 10-15 MHz, a najčešće 13.56 MHz, u nižem ili srednjem cjenovnom rangu, kratkog do srednjeg dometa signala, srednje brzine očitanja i prijenosa;
  • Ultra High Frequency (UHF) – rade u rasponu od 433 - 915 MHz, i 2.45 GHz, najvećeg dometa signala (pod FCC regulativom), veće brzine prijenosa, ali i cijene. Kod ovih transpondera ne smije biti prepreke između čitača i transpondera - UHF radio-val ne prodire tako dobro kroz materijale i zahtijeva više energije za transmisiju u datom opsegu nego val niže frekvencije.  Tri su najčešće frekvencije (kao predstavnici ovih grupa) 125 kHz, 13.56 MHz i 2.45 GHz. Većina zemalja koristi 125 kHz ili 134 kHz područje za sustave niske frekvencije, i 13.56 MHz za sustave visoke frekvencije.
Brzina očitanja i prijenosa podatka je povezana s frekvencijom. Što je viša frekvencija to je brži prijenos. Taj je podatak značajan u planiranju RFID sustava, osobito tamo gdje će transponder brzo prolaziti kroz zonu očitavanja.
O frekvencijskom području donekle ovisi i domet signala transpondera. Ima i drugih faktora – snaga čitača, interferencija koju stvaraju objekti u okolini (posebno metalni) i drugi RF uređaji. Općenito, domet pasivnih transpondera (bez baterija) niske frekvencije je 30 cm ili manje, transpondere visoke frekvencije moguće je pročitati s udaljenosti oko 90 cm ili manje, a UHF transpondere s 3 do 6 m. Tamo gdje je potreban veći domet koriste se aktivni transponderi koji ostvaruju i veći domet signala.

Područja primjene RFID tehnologije
Primjenu RFID tehnologije možemo zamisliti u bilo kojem području ljudskog djelovanja gdje se barata podacima. Trenutno se RFID najviše susreće u transportu i logistici, proizvodnji i kontroli. Neki su primjeri označavanje životinja u uzgoju, praćenje proizvoda u opskrbnom lancu, kontejnera koji se ponovno koriste, dijelova koji se kreću kroz pogon u proizvodnom lancu, praćenje poštanskih pošiljaka i prtljage u avioprometu, naplata cestarina i parkirališta, kontrola pristupa vozilima, zatim EAS aplikacije u trgovinama, zaštita vrijednih predmeta od krađe, praćenje osnovnih sredstava. Kontrola ulaza i radnog vremena je još jedna tipična aplikacija, i sigurnosna kontrola pristupa određenim lokacijama.

Koje su prednosti RFID tehnologije u odnosu na bar-kod?

  • Nije potrebna vidljivost – prazan prostor između čitača i transpondera;
  • Čitanje i pisanje podataka bez ikakvog kontakta s objektom;
  • Mogućnost praćenja proizvoda po tipu, modelu i "šarži";
  • Praćenje procesa proizvodnje kroz vrijeme;
  • Praćenje informacija u procesu kontrole;
  • Nema negativnih posljedica utjecaja okoline (prljavština, vlaga, prašina) zahvaljujući komunikaciji putem radio vala / electromagnetskih valova; voda, sredstva za čišćenje, otapala, boja, alkohol, rashladna stredstva itd, ne oštećuju RFID transpondere a fragmenti, čestice i ne-metalne zapreke ne ometaju im rad;
  • Oblik transpondera može biti raznolik, prilagođen aplikaciji;
  • Transponder može biti vrlo malen da bi stao i na najmanji prostor;
  • Transponder je otporan na refleksiju svetla, a ne ometa ga niti potpun nedostatak svjetla;
  • Transponder ima jako dug životni vijek, ponovno korištenje istog transpondera (tip za višestruko korištenje) smanjuje troškove, i ne zahtijeva nikakvo održavanje;
  • Transponder se može čitati i/ili na njega upisati informacija u bilo koje vrijeme;
  • Materijali koji nisu od metala, kao papir, drvo, plastika i sl. ne ometaju komunikaciju između antene i transpondera, iako nisu transparentni;
  • Transponder može imati veliki kapacitet memorije za pohranu podataka.

Bez obzira na te karakteristike RFID nije nužno "bolja" tehnologija od bar-koda. Ako za aplikaciju nijedna od specifičnih značajki RFID nije presudna, primjena bar-koda je logičan izbor. Bar-kod naljepnica je jeftinija, a općeprihvaćeni standardi na tom području čine je globalno upotrebljivom.
Razvoj RFID tehnologije rezultira sve jeftinijom proizvodnjom opreme (transpondera, čitača), sve većom memorijom, širim dometom prijenosa signala i bržim procesiranjem. Ipak, nije vjerojatno da će RFID posve zamijeniti bar-kod. Možemo pretpostaviti da će njegova upotreba rasti tamo gdje druge metode automatske identifikacije nisu efikasne. Svakako, uz uspješnu standardizaciju koja bi omogućila kompatibilnost RFID opreme različitih proizvođača i pad cijena, mogli bismo očekivati naglu ekspanziju. Na tome već rade brojne zainteresirane organizacije u Europi (gdje je primjena RFID tehnologije naprednija) i SAD.
Standardizacija kakva je omogućila rast i globalnu upotrebu bar-koda, nužna je u i RFID sustavima. Tek tada možemo očekivati široku primjenu nove tehnologije.